nisam ni najmanje tužna,
ne osjećam se izgubljeno,
ne lijem suze,
veselim se susretu u vječnosti...
Listam albume, vračaju se sjećanja, čujem glasove...
Kad mislim na-
pratetu Fany...sjećam se učenja slovenskog jezika, kutije pune sašivene nove robice za moju lutku, kolica koja sada kod mene u sobi stoje i vračaju me u najljepše provedene dane djetinjstva u Ljubljani...umire od raka crijeva
na tetu Ružicu...berbe u kutinskim vinogradima i nje kako pjeva, a glas se prenosi bujnim vinogradom...umire od raka pluča
uju Ivicu... plešemo na berbi naš zadnji ples...ljubim ga u čelo i blagoslivljam, a on ni ne zna da sam tamo...umire od raka gušterače
uju Vladu...sjedimo na štengi ispred sobe, svira na harmonici, od vrbovih granćica radi nam frulice i uči nas svirati...hranim ga na sondu sa ajmprem juhom, umire od raka grla
uju Stevu...njegove su ruke stvarale divote od varenog željeza-ograde,ruže,bršljanovo lišće...zadnje sam ga nahranila sa pečenom pastrvom i malo bijeloga vina, umire od raka pluća
baku Mariju...same na paši sa Šaravom- kravom, mojom ljubimicom- i Malenkom, priča mi priče, od šaša mi plete lutkicu, stolić, stolac i ormarić...umire od srca- našli su je ujutro sa knjigom u rukama, naočalama na nosu i krunicom
tetu Olgu...pećemo kolače i radimo ajer-konjak, mirna i blaga, nikad nisam čula da je povisila glas, njezino najdraže cvijeće je i moje cvijeće-božur i perunike...umrla od raka jajnika
tetka Vladu...njegova ljubimica,ući me slikati i potiće na umjetnost...u bolnici se njemo pozdravljamo...umire od raka želuca
ujna Božica-moja Boba...godina dana kako je nema...sve što me moglo obradovati kao dijete,dobila sam od nje-igre, pjesme, osmjehe, LJUBAV, bila mi je pomoč kroz cijeli svoj život...umrla od srca...
Mojoj voljenoj Bobi
Na krevetu,
pokritu plahtom ju našla.
Plahtu odmaknula,
kosu nježno sklonila,
u hladno čelo poljubila,
za sve lijepo zahvalila,
suze isplakala,
do vječnosti se oprostila...
Na partu napisala
Voljenoj Bobi od njene Muckice
Blagoslovljen bio,sljedeći na redu...
